« Kolovoz 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Rano ujutro krenuli smo put Vukovara i tijekom dugog puta vidjeli smo prekrasan krajolik Lijepe Naše. Prvo mjesto u koje smo svratili bio je Aljmaš gdje smo posjetili Svetište Gospe od Utočišta. Pješice smo nastavili nešto niže od crkve te stigli do Dunava. Uzbuđeno smo gurali ruke u vodu te poslušali učiteljicu Rogožar koja nam je pričala o tom teritoriju.
Krenuli smo dalje do bolnice gdje smo prvo pogledali kratak film o događajima u ratu, a zatim i razgledali dio bolnice koji je ostao u istom stanju kao i u dane rata. Mogu reći da me na cijelom izletu taj dio najviše rastužio. Bili smo još na groblju tenkova te pošli na ručak. Nakon okrepe krenuli smo prema Ovčari gdje se nalazi spomenik poginulima, a u blizini je i Spomen-dom Ovčara u kojemu nam je čovjek koji je bio u ratu ispričao svoje doživljaje.
Iduće mjesto koje smo posjetili bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata koje je masovna grobnica te se na njemu nalazi 938 bijelih mramornih križeva. Ponovno je jedan poseban osjećaj imati tu sliku ispred sebe. Posjetili smo i vodotoranj koji je simbol patnje grada. Poslije svih lokacija stigli smo i na najljepše mjesto, mjesto gdje se rijeka Vuka ulijeva u Dunav. Slobodno vrijeme iskoristila sam za druženje i uživanje u pogledu.
Kasnije smo nastavili put prema Osijeku i tamo smo razgledali grad te posjetili osječku konkatedralu. Puna osjećaja, svjesna boli, tuge i stradanja koja su doživjeli tamošnji stanovnici, vraćam se kući bogatija za jedno iskustvo i uz čvrstu odluku da ću uvijek nastojati poštovati i cijeniti ono što imam.
Danijela Šter, učenica 8.a razreda
Rano ujutro krenuli smo put Vukovara i tijekom dugog puta vidjeli smo prekrasan krajolik Lijepe Naše. Prvo mjesto u koje smo svratili bio je Aljmaš gdje smo posjetili Svetište Gospe od Utočišta. Pješice smo nastavili nešto niže od crkve te stigli do Dunava. Uzbuđeno smo gurali ruke u vodu te poslušali učiteljicu Rogožar koja nam je pričala o tom teritoriju.
Krenuli smo dalje do bolnice gdje smo prvo pogledali kratak film o događajima u ratu, a zatim i razgledali dio bolnice koji je ostao u istom stanju kao i u dane rata. Mogu reći da me na cijelom izletu taj dio najviše rastužio. Bili smo još na groblju tenkova te pošli na ručak. Nakon okrepe krenuli smo prema Ovčari gdje se nalazi spomenik poginulima, a u blizini je i Spomen-dom Ovčara u kojemu nam je čovjek koji je bio u ratu ispričao svoje doživljaje.
Iduće mjesto koje smo posjetili bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata koje je masovna grobnica te se na njemu nalazi 938 bijelih mramornih križeva. Ponovno je jedan poseban osjećaj imati tu sliku ispred sebe. Posjetili smo i vodotoranj koji je simbol patnje grada. Poslije svih lokacija stigli smo i na najljepše mjesto, mjesto gdje se rijeka Vuka ulijeva u Dunav. Slobodno vrijeme iskoristila sam za druženje i uživanje u pogledu.
Kasnije smo nastavili put prema Osijeku i tamo smo razgledali grad te posjetili osječku konkatedralu. Puna osjećaja, svjesna boli, tuge i stradanja koja su doživjeli tamošnji stanovnici, vraćam se kući bogatija za jedno iskustvo i uz čvrstu odluku da ću uvijek nastojati poštovati i cijeniti ono što imam.
Danijela Šter, učenica 8.a razreda